Karantena koja je spašavala živote

Zgrada karantene na Pločama, sagrađena 1622. Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tijekom karantenskog razdoblja (ožujak 2020.), Stella Fatović-Ferenčić i Martin Kuhar dali su više intervjua vezanih uz kontekst pandemije SARS Covid 2.[1] Sujetnom je, naime, čovjeku 21. stoljeća bila teško shvatljiva činjenica da se karantena, taj srednjovjekovni izum, pokazala kao najučinkovitija i za sada jedina metoda u borbi s novom bolešću. Propitivala su se drevna znanja o postupku kojim se radi zaštite od širenja zaraznih bolesti odvajaju osobe, životinje i predmeti za koje se sumnja da su zaraženi i njenom podrijetlu. Ponavljala se činjenica da je karantena nastala 1377. u Dubrovniku tijekom srednjovijekovne pandemije kuge koja je harala Europom. Tada se trgovački grad Dubrovnik pokušao obraniti izolacijom svih dolazećih brodova i putnika iz zaraženih krajeva. Izolacija je isprva trajala 30 (trentina), a potom 40 dana (od quaranta – karantena), unutar kojih su dolazeći iz zaraženih krajeva bili izolirani na obližnjim otočićima Mrkanu i Bobari, kasnije u Cavtatu, Lokrumu i drugim za to pogodnim lokacijama.

Ana Šverko je kao dio tima na projektu Ekspozicija. Teme i aspekti hrvatske fotografije od 19. stoljeća do danas iznijela svoj prijedlog o konferenciji Discovering Dalmatia/Watching, Waiting i to baš kada se priča o dubrovačkoj karanteni neprestano ponavljala, kada smo svi mjere izolacije, ništa manje prestrašeni od srednovjekovnih ljudi, primjenjivali u svom realitetu, čekali… gledali u prazne ulice, prazne dućane, prazne parkove. U tom kontekstu je potraga za kaširanim fotografijama nekadašnjeg Muzeja za povijest zdravstva osnovanog 1944. pri Hrvatskom liječničkom zboru u Zagrebu – a sada u posjedu Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU – postala motivacijom u traganju za prikazima onih osamljenih mjesta na području Dalmacije koja, premda prazna u svojoj reprezentaciji, u nekim novim okolnostima ispunjavaju svrhu koja život znači: borbu za zdravlje. Iz tih će fotografija Stella Fatović-Ferenčić i Martin Kuhar pokušati iščitati priču o praznini, o izolaciji, o Dalmaciji i njezinim ranim javnozdravstvenim objektima, o bezvremenoj karanteni koja nam je i u suvremenosti spašavala živote.

 

[1] Ivo Lučić, “Pandemije i bolesti su protagonist ljudske povijesti”, https://www.jutarnji.hr/life/zdravlje/pandemije-i-bolesti-su-protagonisti-ljudske-povijesti/10247185/, Tamara Marković, “Povijest nas uči, neke epidemije isle su u valovima”, https://vijesti.hrt.hr/587498/povijest-nas-uci-neke-epidemije-isle-su-u-valovima, http://www.meridijani.com/article/radimo-dalje-od-kuce-unatoc-potresima-u-zagrebu-i-pandemiji, Tanja Rudež, U sprečavanju koronavirusa mnogi se okreću starim metodama izolacije: Prva karantena u svijetu uvedena je 1377. godine u Dubrovniku, https://www.jutarnji.hr/life/zdravlje/u-sprecavanju-koronavirusa-mnogi-se-okrecu-starim-metodama-izolacije-prva-karantena-u-svijetu-uvedena-je-1377-godine-u-dubrovniku/10006228/, Ivo Lučić, “Karantena je hrvatski brend”, https://www.poslovni.hr/hrvatska/karantena-je-hrvatski-brend-4222647.