Razgovor između Ane i Sandre

Val, obala (gledajući Raqs Media Collective)

  U tekstu kojim uvodi u svoju raspravu o arhitekturi izvana, posvećenu virtualnim i stvarnim prostorima, Elizabeth Grosz napominje da je autsajderica u području arhitekture. Spominjem to pokušavajući odrediti svoju poziciju, koja je isto tako rubna, stečena lutanjima i krivudanjima kroz razdoblja, kroz izgrađeno i planirano, usvajanjem stabilnog okvira koji je u velikoj mjeri odredio moje razumijevanje svijeta. Sviđa mi se puknuće između epistemiologije i utopijske teorije, koja do neke

Do kuda grad pitaš, Sandra

Do kuda grad pitaš Sandra, iz strašno potresenog Zagreba usred pandemijske izolacije. Šetala sam centrom Splita sa sviješću da je napuštenost privremena, a povratak izvjesno oslobođen diktata masovnog turizma. Centrom koji je i tako prilično tih na kraju zime, a početak proljeća i more mirišu snažnije od tragova ljudi i kruzera koji ga preuzimaju. Sjetila sam se u toj tišini impresije prijatelja iz Milana (dok još izolacija nije došla do

Do kuda grad, Ana?

  Razmišljala sam kako stražnje dvorište učiniti javnim mjestom, otvoriti ga za druge, da uđu i snime ono što vidim, ali pogled koji se tamo pruža je limitiran, ide samo uvis, nema širine za kojom žudimo. Neki dan rušili su ukrase na uglovnici Ilice i moje ulice. Dugo vremena nisam zagledavala u tu zgradu, jer zapuštena je kao i okolne dvije, iako su prije nekoliko godina sve tri, zapravo, svrstane