Participatorna fotografija

U sklopu projekta Ekspozicija na Institutu za povijest umjetnosti radionicu je održala dr. sc. Mala Matacin, izvanredna profesorica psihologije na Sveučilištu Hartford, SAD. Svoje je izlaganje podijelila na način, da su članovi projekta prvo prikazali niz odabranih fotografija koje su u nekom trenutku na njih ostavile dojam, da bi potom pojasnila metodu PhotoVoice koju je izučavala u Velikoj Britaniji.

Platforma PhotoVoice oformljena je s ciljem pružanja prilike svakome tko se želli predstaviti i ispričati svoju priču pomoću fotografije. Ovaj medij pokazao se kao najbrži i najjednostavniji način kako pojedinac može zabilježiti stvarnost i okolnosti koje je zamijetio. Fotografija je zahvaljujući tehnološkom razvoju, osobito mobilnih “pametnih” telefona, postala široko dostupna, a mogućnosti osnovnog uređivanja i arhiviranja prilagođene su raznim generacijama korisnika i njihovim vještinama. Osim toga, fotografija je jedan od medija koji od svog osnutka prekoračuje jezične, kulturološke i sve druge barijere, te se smatra važnim oruđem u bilježenju i razumijevanju realnosti. 

U recentno doba, zahvaljujući razvoju digitalne fotografije, nema potrebe za razvijanjem fotografija, te one postaju dostupne trenutak nakon što su snimljene. Na taj način dopiru do većeg broja gledatelja, promovirajući u sklopu PhotoVoicea etičku upotrebu fotografije, s ciljem pozitivnih društvenih promjena.

Sudionici radionice su odabrali nekoliko fotografija, koje su obrazložili na sljedeći način:

“Nisam uspjela pronaći podatak tko je snimio fotografiju, objavljena je u Life magazinu u kolovozu 1945. Gertrude Stein snimljena je s američkim vojnicima na terasi Berghofa, Hitlerove kuće u Berchtengadenu.” – Leonida Kovač

“Šaljem sken fotografije na kojoj je prikazan čovjek bez ruke kako koristi pribor za jelo. To je jedna od mnogih fotografija koje će činiti temelj našeg istraživanja o rehabilitaciji invalida.” – Martin Kuhar

 

“Šaljem dvije fotografije izložene na izložbi Zemlje 1932. pod nazivom “Zagrebačka stambena bijeda” (1924.). Fotografije su dio Zbirke dr. Vladimira Ćepulića, liječnika Antituberkuloznog dispanzera.” – Ana Šeparović

 

“Fotografiju je snimila Gertrude Bell u lipnju 1900.; prijateljicu koja se kupa u Mrtvom moru.

Upravo istražujem fotografije ove neobične pustolovke, političarke i prije svega arheologinje, koje je snimila za svog boravka u Dalmaciji, i uspoređujem s njenim fotografijama snimljenima u Siriji, koje mi služe kao fantastičan komparativni materijal za detektiranje utjecaja s Istoka na arhitekturu Dalmacije, primarno Dioklecijanove palače, koje je i sama Bell istraživala.

Njezine su fotografije istraživačke, koncentrirane, govore o njoj u području koje me zanima: bilješke o prostoru istraživača – putnika.

Ali ne mogu uroniti u istraživanje bez poznavanja ovih “drugih” fotografija, koje su za mene komplementaran istraživački materijal, jednako važne kao i njezine fotografije kasnoantičke baštine.” – Ana Šverko

Iz razgovora Ane Šeparović i Male Matacin: