Pišu: Sara Kišević i Sonja Bakota

Instagram kao digitalni prozor u svijet, sintagma je koja se nerijetko čuje.  Društvena mreža koja danas, možda više od ijedne druge, daje uvid u sliku suvremenog društva, u njegove napretke i nazadovanja, kao i u percepciju istih. Ovaj mrežni prostor specifičan je po osnovnim crtama svog funkcioniranja: cilja na senzibilnost suvremenog čovjeka prema osjetilu vida, znajući da se najlakše identificiramo sa slikom, bilo s onom koju o sebi stvaramo, bilo s onom koju nam drugi o sebi nude. Iskorištavajući neizbježnu konstantu pametnih telefona u našoj svakodnevici, polje vizualnog je njegova primarna karakteristika, a tekst, najčešće u opisu fotografije, stupa u drugi (premda ne i zanemariv) plan.

Od svojih početaka 2010. godine, kad su Kevin Systrom i Mike Krieger pokrenuli aplikaciju za uređivanje slika, Instagram pripovijeda priče i stvara identitete ljudi, predmeta i mjestā primarno putem vizualnih sadržaja. Svaki mjesec na Instagramu je aktivno više od milijarde korisnika, a upravitelji ove platforme svakim danom pružaju nove mogućnosti i, uz pomoć algoritama i preferencija korisnika, stvaraju nove trendove, dok se korisnici povezuju reakcijom „srca“ ili komentarima, „osuđeni na iskustvo života kroz objektiv u zamjenu za digitalnu valorizaciju“.[1]

Upravo na tim temeljima zasnovani su profili individualnih korisnika ili pak oni grupni: uvodeći nas, naizgled, u svoju intimu, javne i privatne osobe imaju mogućnost stvoriti sasvim arbitrarnu sliku i pojavu sebe na ovoj platformi. Kroz brojne filtre, bilo one koje pruža aplikacija ili one koje nam online i offline usađuje društvo, milijuni korisnika dnevno, svjesno ili nesvjesno,  oblikuju svoje virtualne galerijske prostore. Pitanja koja se pritom postavljaju su ona o autentičnosti osobnosti na Instagramu, „stvarnim“ vrijednostima i njihovom zadržavanju/gubitku te opipljivom utjecaju koji ova mreža ima na društvo koje ga koristi i pojedince koji to društvo čine. Cenzura i društveni aktivizam samo su neke od povijesnih konstanti i karakteristika offline društva koje su svoje mjesto i djelovanje našle i u njegovoj digitalizaciji.

Cenzura

Nadziranje, ograničavanje, kontrola, zabrana, uništavanje, brisanje i precrtavanje. Od starih civilizacija do suvremenosti, uz promjenu cenzora i medija koji joj podliježu, cenzura nastavlja svoj povijesni put. Digitalna umreženost pruža dojam tek nekoliko klikova udaljene dostupnosti i vidljivosti raznovrsnih sadržaja. Analogno tomu, slogan društvene mreže Instagram glasi: „Približavamo vam ljude i stvari koje volite.“ Ipak, sadržaji koje voli korisniku Instagrama (p)ostaju dostupni ne samo nakon što je utvrđeno da su u skladu sa Smjernicama zajednice Instagrama (Instagram’s Community Guidelines), već i nakon što je ustvrđeno da su primjereni, odnosno u skladu s dobrim ukusom. Instagram stoga ograničava širenje objava koje smatra neprimjerenima, iako ne krše Smjernice:

„Počeli smo smanjivati širenje objava koje su neprimjerene, ali nisu u suprotnosti sa Smjernicama zajednice Instagrama, ograničavajući preporučivanje tih vrsta objava na našim stranicama Istraživanje i hešteg. Na primjer, seksualno sugestivna objava i dalje će se prikazivati na feedu ako slijedite račun koji ju objavljuje, ali ova vrsta sadržaja možda se neće prikazivati za širu zajednicu na opcijama Istražite ili hešteg.“[2]

No tko odlučuje što je primjereno i sukladno dobrom ukusu? Will Ruben, Instagramov voditelj zadužen za opciju Istražite, objašnjava da “upitne” sadržaje nadgledaju (ljudski) moderatori koji potom osposobljavaju sustav, odnosno kreiraju algoritme koji prepoznaju neprimjerene objave.[3] Uz nasilne i grafički eksplicitne, pa i šokantne sadržaje, najviše se dvoji o seksualno sugestivnom sadržaju, pri čemu je fokus na ženskom tijelu. Pritom seksualno sugestivno ne znači nužno i ekspliciranje seksualnog čina te prikaz golotinje. Uklanjanje ili ograničavanje ovakvog sadržaja ostaje netransparentno i arbitrarno, prepušteno sudu moderatora. Različiti moderatori dolaze do različitih ideja što bi seksualno sugestivno trebalo označavati. U stvaranju jasnije slike seksualno sugestivnog sadržaja ne pomažu ni upute Instagrama,[4] prema kojima je ova kategorija vizualno predočena dvjema fotografijama: prvom, koja prikazuje ženu u donjem rublju te drugom, koja prikazuje muškarca s rukom na međunožju. Zanimljivo je primijetiti razliku u reprezentaciji seksualno sugestivnog jednog i drugog roda. Dok je žena seksualno sugestivna samim pokazivanjem tijela, seksualnu sugestivnost muškarca određuje njegovo ponašanje. Ono na što treba upozoriti jest da se kontekst fotografije ovakvim pristupom zanemaruje. Slike koje nose osnažujuću poruku, promiču body-positivity, informativne su i edukativne, zanemarivanjem konteksta etiketira se kao seksualno sugestivne i nepreporučljive, te se uklanjaju ili se ograničava njihov prikaz.

Digitalni prostor tako ostaje zasićen društveno prihvatljivim tijelima, bojom i oblikom, a nadziru se objave i profili trans-osoba, pripadnika nebijelih rasa, osoba s invaliditetom, odnosno svih onih koji ne ulaze u normu društveno prihvatljivog, bez obzira na poruku koju njihov vizualni sadržaj nosi. Primjeri su brojni, od brisanja pojedinačnih objava do čitavih profila, no ono što Instagram mnogo suptilnije čini jest ograničavanje vidljivosti objave, odnosno smanjenje publike do koje ona dopire. Neki od profila poput @genderless_nipples i @censoredbodies (izbrisanog s mreže, upornošću autorice ponovno dostupnog pod @censoredbodies2) te kampanja #FreeTheNipple i  #FatIsNotAViolation adresirali su seksizam i apsurd koji stoji iza cenzure sadržaja ove društvene mreže. Digitalno umrežavanje odavno je počelo brisati granicu javnog i privatnog, a intimne teme svoje mjesto u umjetničkoj fotografiji imaju još i duže. Fotografkinja Jennifer Adler (@jmadler) svojim radom pokriva dijapazon tema poput cenzure, pobačaja, seksualnosti, menstruacije i starenja. Njezine fotografije progovaraju o ženskoj svakodnevici, borama, krvi, koži i tijelu. Ono što Adler ističe i kritizira nije zabrana golotinje, već način na koji se ona provodi, recimo kroz diferencijaciju muških i ženskih bradavica te uklanjanje marginaliziranih, pretilih, dlakavih, „neseksi“ tijela, dok slike na kojima se žene objektivizira i provlači kroz filter muškog pogleda ne podliježu cenzuri. Autorica u svom radu donosi kritiku dvostrukih standarda i poziva na raspravu prikazom ženskog tijela cenzuriranog telefonima i tabletima na kojima se nalaze prihvatljivi dijelovi muškog tijela kako bi prekrili neprihvatljive dijelove ženskog tijela. Sama Adler navodi:

„Namjera moje fotografije je potaknuti na razmišljanje, izazvati smijeh i, prije svega, međusobnu  raspravu. Slike kojima smo svakodnevno izloženi oblikuju naše razumijevanje i percepciju okoline. Što nas više slika potiče na razmišljanje i što više izazivamo status quo, vjerojatnije je da će se promijeniti način razmišljanja i stavovi.“[5]

https://fotofemmeunited.com/article/65

Zanimljivi su i višestruki primjeri cenzuriranja rada fotografkinje Jannice Honey (@jannicahoney), iako njezine fotografije nisu kršile Smjernice Instagrama. Istaknuti primjer objave koju je Instagram uklanjao više puta je krupni kadar abdomena s vidljivim strijama, posljedicom trudnoće. Nakon autoričina obraćanja Instagramu i ispitivanja njihove odluke, uprava je ostala pri stavu da je fotografija neprimjerena. Majčinstvo je tako postalo seksualno sugestivno dok pornografske stranice skupljaju milijune pratitelja na svojim Instagram profilima.

Ipak, spomenutu fotografiju Jannice Honney danas možemo pronaći na njezinom profilu. Znači li to da ova društvena mreža polako mijenja politiku? Još uvijek je previše nedosljednosti, ignoriranja i nerazumijevanja konteksta te patrijarhalnih filtera da bismo takvo što mogli konstatirati. Samo jedan od primjera koji to nažalost potvrđuju je višestruko brisanje toples fotografije i videa nebinarnog modela  Raina Dovea (@raindovemodel), dok konačno nisu ostale na mreži. Po istom pitanju oglasila se voditeljica javne politike Instagrama Karina Newton s objašnjenjem da, ukoliko Instagram identificira osobu kao muškarca ili rodno nebinarnu, prikaz bradavica je dopušten.[6]

https://fotofemmeunited.com/article/65

No kako uprava Instagrama razgraničava umjetnost od pornografije? Majčinstvo od seksualne sugestije? Jedne bradavice od drugih? Zašto inkluzivna reprezentacija ženskog tijela podliježe cenzuri te se već marginaliziranim korisnicima platforme ograničava prostor i izražavanje? Iako je prisutna svijest da i dalje govorimo o digitalnoj stvarnosti, nemoguće je zanemariti utjecaj ovakvih platformi na pojedinca, kao i na kreiranje javnog mnijenja. Iza intrinzične povezanosti online i offline stvarnosti te međusobnog utjecaja, postojana je premisa: „Ukoliko Internet oponaša stvarni život, tada stvarni život također može oponašati stvari koje se događaju na mreži.“.[7] Ako Instagram cenzurira ženske bradavice, dojenje, menstrualnu krv, bore, strije, ožiljke i namreškanu kožu, možemo li očekivati da će ih i naše vizualno pamćenje percipirati kao nešto što se ne pokazuje? Ukoliko se gase stranice koje promoviraju seksualnu edukaciju i body-positivity, brišu se anatomski crteži vagina i fotografije tijelā koja izlaze iz heteronormativnih okvira, odgajamo li obrazovano i svjesno društvo, koje ne sagledava svijet iz istog, unificiranog rakursa?

I naposljetku, kome Instagram približava sadržaje koje voli ako su sadržaji koje nudi oni koji su prošli filtre „dobrog ukusa“, što god to značilo.

Društveni aktivizam na društvenoj mreži

Aktivizam (prema latinskom activus, djelatan) označava raspoloženje, nazor, kao i pogled na svijet za koji je specifična voljna djelatnost za utjecanje na okoliš, društvo i kulturu. Povijesno gledano, aktivizam je nužno slijedio iz nezadovoljstva društva određenim aspektom sebe, pojedinom (ili mnogim) disfunkcionalnostima i nepravdama kojih su pripadnici toga društva svjedoci. Bilo da se radi o borbi za ženska, rasna ili rodno-seksualna prava, za prava osobe ili države na samoodređenje, aktivizam podrazumijeva djelatnost koja teži promijeniti status quo.

Instagram kao društvena platforma i mreža za povezivanje ljudi okuplja šire slojeve društva, raznolika, mnogobrojna, pa čak i ona radikalno suprotstavljenih uvjerenja. Kao što svako (i digitalno neumreženo) društvo mora moći i kritizira svoje određene aspekte, tako i Instagram iziskuje postojanje dijela sebe namijenjenog društvenom aktivizmu. U objavama o pokretu Black lives matter, ali i u izvještavanju o političkim protestima (bila riječ o hrvatskoj Povorci ponosa, nemirima u susjednoj Srbiji, problematici Palestine ili gladi u Jemenu) nalazimo njegovu aktivističku funkciju, ali i etičku problematiku koja s istom dolazi.

Fotoreportaže od svojih početaka širile su se tjednicima u papirnatom izdanju, žurnalima ili TV-kanalima, dok danas istoj svrsi služi i ova multimilijunska platforma, o čijoj se efikasnosti i etičnosti može raspravljati. Mehanizam obavještavanja i širenja informacija, koliko god reguliran algoritmima, može ostvariti nezamislive proporcije. Profilima čiji je rad posvećen isključivo dizanju svijesti o jednom ili više problema, prikupljanju donacija za pojedinačne ciljeve ili aktivnom prokazivanju neetičnog ponašanja i političke nekorektnosti u zadnjih nekoliko godina ubrzano raste broj. Iako se na prvi dojam uloga i ozbiljnost tako koncipiranog aktivističkog rada može anulirati, stvaran doseg koji Instagram ima potvrđuje suprotno. Pritom valja istaknuti da ljestve ili taraba, zaštitni znak svih korisnika socijalnih platformi, nose bitnu ulogu jer se pomoću tog simbola olakšava pronalaženje misli, ideje ili pojma. Riječ iza heštega postaje ključ po kojemu se prepoznaju ljubitelji istih žanrova glazbe, pratioci istog celebrityja ili pripadnici istog pokreta otpora. Tako postaje vrlo lako provjeriti koliki (minimalni) doseg ima, primjerice, pokret za ravnopravnost crne rase naspram bijele: hešteg #Blacklivesmatter nalazi se u opisu čak 24.5 milijuna objava. Premda ta brojka ne govori o realnom dosegu objava, kao ni o utjecaju koji je objavljivanje slike spomenute tematike imalo na pojedinu osobu, važno je shvatiti da je riječ o najmanjoj brojci profila koji su imali dovoljnu motivaciju, potrebu ili želju javno se izjasniti u suvremenoj borbi protiv rasizma. Profil istog naziva @Blacklivesmatter svakodnevno dijeli poruke podrške pojedincima koji sudjeluju u prosvjedima, ali i inspirativne sadržaje crnačkih intelektualaca, sportaša i kulturnjaka, a za koje tradicionalni medijski prostor, u kojem prevladava bjelački narativ, ne ostavlja mjesta.

Ipak, gubitak izvorne poruke nekog pokreta u mreži s milijunima korisnika nije rijetka pojava. Kao primjer zanimljivo je izdvojiti slučaj #WomenSupportingWomen koji je od srpnja ove godine dobio na popularnosti, a danas je broj objava s ovim heštegom u opisu veći od 9 milijuna. Ono što je danas dobronamjeran pokret za iskazivanje podrške drugim ženama, koji podrazumijeva objavljivanje crnobijelog selfieja popraćenog spomenutim heštegom uz #ChallengeAccepted i zahvalom ženi koja je osobu iza profila nominirala, nije prvotno bio zamišljen kao takav. Naprotiv, izvorni pokret sastoji se u dizanju svijesti o nasilju nad ženama u Turskoj, a vizualni identitet pokreta trebao je aludirati na osmrtnice s licima žena, koje su ondje već godinama svakodnevna pojava. Profil @stopfemicides educira o toj tematici i pruža informacije o stvarnosti iza pokreta za osnaživanje žena koji je preplavio Instagram. Ono što se događa, a što ukazuje na neadekvatnost ovakvog načina ozbiljnijeg pružanja informacija, jest zasićenje prostora platforme objavama koje nemaju povezanosti s originalnim značenjem iza heštega.

https://www.instagram.com/stopfemicides/?hl=hr

I dok nestašice, ratovi, humanitarne krize pogađaju cijele države ili narodnosti, odgovor na pojedine aktualne problematike svoju manifestaciju nalazi i putem Instagrama. Način i opseg kojim se korisnici dotiču pojedinih problema više od ičeg drugog zavise o trendu koji tema izazove. Profili Unicefa (@unicef_yemen, @unicef_kenya…) i drugih humanitarnih organizacija, primjerice @savethechildren, objavljuju fotografije djece iz kriznih područja kako bi u ljudima potaknuli osjećaj empatije i, posljedično tomu, donaciju na njihovoj stranici. Ovdje se postavlja pitanje razine senzibiliteta javnosti koje je, otkad je digitalizacije, preplavljeno informacijama i otupjelo na sadržaj koji inače treba izazvati snažnu emociju. Profili humanitarnih udruga, ali i oni pojedinačni, prepoznali su vrijednost reprezentacije djece u pobuđivanju suosjećanja kod potencijalnih donatora, kao da odrasla osoba u teškoj životnoj situaciji sama po sebi jednostavno više nije dovoljno snažan motiv na fotografiji.

Stoga je jasno da je u pitanju etičnost fotografija kojima je cilj potaknuti korisnike na suosjećanje i izazvati šok, ili jednostavno podići vlastiti broj lajkova. To, nažalost, nije rijetkost kod tzv. travel vloggera ili drugih pojedinaca bijele boje kože koji putuju u inozemstvo i dijele s milijunima svojih pratitelja sadržaj iz zemalja koje za mnoge nisu uobičajene destinacije, a gdje iskorištavaju svoj privilegiran položaj. Način na koji se takvi pojedinci odnose prema lokalnom stanovništvu u, primjerice, Ugandi, javno i oštro prokazuje i kritizira profil pod nazivom @nowhitesaviors. Pojedinci iza tog profila objavljuju, pored inventivno edukativnog sadržaja, pojedinačne slučajeve kad su se imućni bijelci prema crnačkom stanovništvu ponijeli patronizirajuće, dehumanizirajuće i sasvim neetički. Polugola crnačka djeca služe u većini slučajeva kao fotografski “rekvizit” koji bi ukazao na humanost i altruizam bijele osobe na slici, dok istovremeno pojedinačni profili i uprava Instagrama na polunagu bijelu djecu sasvim drugačije reagiraju. Problematika slučaja Renee Bach, koja je godinama vodila ustanovu za liječenje pothranjene djece u gradu Jinji bez valjane medicinske dokumentacije, pokazuje razmjere do kojih stranci idu da bi naglasili lažni humanitarni karakter svojih boravaka u Africi, i sve to uz redovno objavljivanje fotografija bolesne djece tamne boje kože na svojim Instagram profilima.

https://www.instagram.com/nowhitesaviors/?hl=hr

Pokrivenost pojedinih tema tzv. Instagram storyjima u trajanju od 24 sata bila je od ključne važnosti u svjetlu nedavnih nemira u Beogradu i ostatku Srbije. Ovdje pitanje političke cenzure u punom smislu stupa u prvi plan: dok informacije o odvijanju prosvjeda nisu prisutne ni na jednom od kanala RTS-a, ažurnost kojom su se fotografije i videosnimke širile Instagramom od 7. srpnja 2020. godine nije se mogla predvidjeti. Prosvjednici i prolaznici prepoznali su specifičnost društvene platforme koja nije pod izravnim utjecajem političkog režima te se stoga moglo slobodno izvještavati o tekućim akcijama, događajima na terenu i policijskoj brutalnosti. Snimke agresivnog pristupa (zabijanje policijskim automobilom u gomilu, bespotrebno korištenje suzavca…) i nasilja nad mirnim dijelom prosvjednika (udaranje palicom, “cipelarenje” maloljetnika i osobe s poremećajem u razvoju) odjednom su preplavile društvenu mrežu. Premda se radi o uznemirujućem sadržaju te iako je povremeno u moru informacija bilo teško provjeriti pojedine od njih i svjedočanstva, on je bez sumnje probudio razumijevanje u susjednim i prekooceanskim zemljama, podižući svijest o realnim (mada teško rješivim i ukorijenjenim) problemima koji muče srpsko društvo i politiku.[8]

Osim slučaja nemirā u Srbiji u srpnju ove godine, osoba iza profila @grofdarkula izvrstan je primjer lokalnog online aktivizma: pojedinac iza lika hobotnice nepoznatog identiteta svakodnevno dotiče najrazličitije aktualne teme, od pitanja ravnopravnosti muškaraca i žena u hrvatskom društvu, do zaštite životinja i prava transrodnih osoba. Premda je vizualni identitet ovog profila građen prvenstveno na ilustracijama koje pogađaju srž pojedinih tema, lako pamtljivih i vrlo dosjetljivih, njegovo bespogovorno kritiziranje slabih točaka našeg društva i utjecaj koji ima na Instagramu čine ga nezaobilaznim kad govorimo o online društvenom aktivizmu.

Kao i kod svake online proaktivnosti, kod navedenih primjera ostaje otvoreno pitanje provedenosti i realne promjene, koje su i offline nositelji ljudi iza profila koji su koristili, primjerice, hešteg #Blackouttuesday (2. lipanj odabran je od milijuna ljudi za objavljivanje crnog kvadrata, kako bi ostavili vrijeme i medijski prostor za istraživanje, učenje i prenošenje činjenica o crnačkoj povijesti). Spomenuti hešteg tog dana postao je svjetski trend, što je značilo i prozivanja, osuđivanja i kritike poznatih koji takvu objavu ne bi objavili. Međutim, razumljivo je da objavljivanje određenog posta ne uvjetuje promjenu u stavovima, načinu života i djelovanju pojedinca. Predispozicije za to se pružaju: ostavljaju se poveznice za davanje donacija, za uključivanje u razne humanitarne akcije ili se upućuje na edukativne knjige, filmove i serije. Utjecaj koji jedan trend u svijetu postigne u vrlo kratkom roku nipošto nije zanemariv, no isključivo je na pojedincu odluka o provođenju aktivističkih ideja i u nedigitalnom svijetu.

Zaključak

Identiteti se kreiraju fotografijama, značenja se gube i mijenjaju, dvostruki standardi se preslikavaju iz jedne stvarnosti u drugu, a od naše digitalne prisutnosti i djelovanja društvenih mreža na percepciju dijeli nas kvačica u prozorčiću I agree. No čak i da se sami ne složimo i izmaknemo društvenom umrežavanju, ne možemo utjecati na brzinu kojom se ostatak društva digitalno mijenja. Možemo li na koncu razgraničiti digitalne od stvarnih promjena ili je utjecaj jednog na drugi realitet inherentan? Invarijabilni i ujednačeni odgovori nemogući su  s obzirom na svakodnevne promjene i manifestacije istih. No vizualni jezik Instagrama i njegova globalna komunikacija s društvom online i posljedično offline svakako su vrijedni proučavanja i pažnje.

[1] Frier, Sarah, „Introduction – Ultimate Influencer“, No filter – The Inside Story of Instagram, Simon & Schuster, New York (NY), 2020.

[2] https://about.fb.com/news/2019/04/remove-reduce-inform-new-steps/

[3] Ibid.

[4] https://techcrunch.com/2019/04/10/instagram-borderline/

[5] https://fotofemmeunited.com/article/65?fbclid=IwAR10sOXMW5hbBwp2B7-_kBDquUJccxo_QAZscWymN8_uuQ7w0A0TG3b_YkQ

[6] https://www.nytimes.com/2019/11/22/arts/design/instagram-free-the-nipple.html

[7] https://eu.usatoday.com/story/opinion/2019/06/08/how-instagram-censors-could-affect-lives-everyday-women/1329016001/

[8]  Više: https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-53410255, https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-53358629