Dr. informacijskih i komunikacijskih znanosti i pročelnik Središnjeg fotolaboratorija Hrvatskog državnog arhiva Hrvoje Gržina, održao je predavanje o ranoj fotografiji u Hrvatskoj. Osobitost predavanja o ovom prvenstveno vizualom mediju, je u tome što je prikazano svega nekoliko fotografija, dok je većina predstavljenog materijala otkrila niz podataka o dolascima “putujućih” fotografa tijekom četrdesetih i pedesetih godina 19. stoljeća u Zagreb.
Njihova su gostovanja redovito bila zabilježena u lokalnim novinama, pa je upravo istraživanje ovih zapisa rezultiralo novim saznanjima o njihovom kretanju, kraćem ili dugotrajnem zadržavanju u Zagrebu ili drugdje u Hrvatskoj. Zahvaljujući ovom istraživanju, Hrvoje Gržina publici je predočio, uz ostalo, i kartu Zagreba na kojoj je locirao njihove privremene atelijere, stvorivši svojevrsnu ranu fotografsku topografiju Zagreba u kojoj se ističe nekoliko lokacija na kojima su se gostujući fotografi smjenjivali tijekom navedenog razdoblja.
Spomenuti su novinski zapisi, iako lišeni vizualnih informacija na koje smo danas navikli, jedinstven način istraživanja rane fotografije koja se, kako se doznalo na predavanju, već tri mjeseca nakon što je Louis Daguerre predstavio svoje otkriće, na hrvatskom jeziku prikazala u Danici ilirskoj. Ubrzo će i pojedini zagrebački trgovci, putujući u Pariz, osim robe po koju su otputovali sa sobom donijeti i prva znanja o dagerotipiji. Takva je priča vezana uz prvog hrvatskog dagerotipista Demetra Novakovića, koji je prve poduke navodno dobio od samog Daguerrea, iako je prvi razlog njegovog putovanja bila – kupovina pijavica. Ovakvi su kurioziteti specifičnost vremena, ali i rezultat pozornog iščitanja novina u kojima su takve vijesti ponekad svedene na svega par rečenica, te iziskuju daljnju potragu kako bi se što više doznalo o samim akterima. A među njima bile su i dvije sestre iz salzburške obitelji Lentsch, gotovo u cijelosti posvećene fotografiji.
U zagrebačkim knjižarama su se vrlo rano mogli konzultirati i priručnici o fotografiji, a održan je i dagerotipijski dvoboj između Kallaina i Rammana, koji je trebao polučiti odlukom tko je snimio bolji portret. Objektiv je bio najvrjedniji dio fotografskog aparata, čije se tijelo moglo izraditi i u “kućnoj radinosti”, dok sadržaje i motive zabilježene na dagerotipijskim pločama možemo samo zamišljati, jer ili nisu sačuvane ili još uvijek nisu pronađene.
Uz ostale zanimljivosti, Gržina je spomenuo i putujući stereoskopski muzej čiji sadržaj su upoznali stanovnici i drugih hrvatskih gradova. Predavanje je zaključeno dvojicom poznatijih imena – Juliusom Hühnom i Franjom Pommerom, prvim rezidentnim zagrebačkim fotografom (danskog porijekla) koji je znatno utjecao na razvoj portretne fotografije.
