Radionica osviještenog kretanja održana je 28. travnja 2021. godine, u susjedstvu Muzeja suvremene umjetnosti – naselju Središće. Voditeljica radionice bila je Tihana Rubić, a u organizaciji je pomogla Renata Filčić. Sudionici radionice bili su članovi Kluba mladih MSU-a.
U suradnji sa sekcijom Kluba mladih MSU-a održana je radionica osviještenog kretanja, u okviru ovogodišnjega projekta „Tošo Dabac: Točka sastajanja / Meeting Point“ koji se realizira u okviru manifestacije „Dani fotografije Arhiva Tošo Dabac“ i djelatnosti Arhiva Tošo Dabac Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (voditeljica projekta Renata Filčić) i projekta „Ekspozicija“.
Na temu Gradsko kretanje tijekom cijele godine odvija se rad sa studentima etnologije i kulturne antropologije, povijesti umjetnosti i arhitekture te s Klubom mladih MSU-a. Polazište promišljanja kretanja i zagrebačkog (javnoga) prostora bile su fotografije Toše Dabca snimljene prije gotovo stotinu godina. Dapčeva fotografija bila je prvi “meeting point” kojim je potaknut razgovor o gradskim lokacijama, njihovim mijenama i značenjima. Fotografija je ponudila senzibilizaciju (kroz detalje i teme prikazane na fotografijama) za gledanje/slušanje grada, kao i za „čitanje“ fotografije; potaknula je na razmišljanje o osobnim doživljajima i iskustvima grada i kretanja kroz njega. U okviru Kluba mladih MSU-a promišljaju se dnevne interakcije i komunikacije na platou zgrade Muzeja, pa je ovom radionicom posebna pažnja usmjerena na susjedne primjere „platoa“ kao obližnjih kvartovskih lokacija („meeting points“).
Prvi dio radionice uključivao je individualno kretanje polaznika u pojedinačnim i trenutno odabranim smjerovima, sa zadatkom da odabiri ne počivaju na konzumerističkim praksama (što je ocijenjeno kao uobičajena motivacija za dnevno kretanje gradom), već da budu vođeni kakvim drugačijim trenutnim podražajima i motivacijama. Mladi su u tom zadatku bili poticani da autorefleksivno promišljaju trenutne odluke vezane uz kretanje javnim prostorom i promišljaju mehanizme biranja ruta u naselju: “zašto sam odabrao/la ovaj smjer kretanja”; “što me je potaknulo/obeshrabrilo da u ovom trenutku nastavim”; “što me motiviralo da ovdje prijeđem ulicu”; “što me je usmjerilo na traženje kraćega puta”; “što je na tom putu privuklo moju pažnju ili izazvalo (kakvu?) emociju”; “što prepoznajem da je u mojem doživljaju kretanja i javnoga prostora bilo istovjetno ili bitno drukčije (sadržajno, problemski, senzibilitetom) u odnosu na Dapčeve fotografije”, itd.
U drugom dijelu grupnim kretanjem kroz naselje adresirani su, kritički sagledavani i promišljani javni sadržaji, prostori, elementi i društvene interakcije, s primjerima zelenih javnih prostora, stambenih platoa i atrija, te improviziranih i nadograđenih funkcionalnih elemenata u gradu. Polaznici su u okviru vođenih kraćih rasprava opažali, komentirali i problematizirali infrastrukturne elemente javnog prostora (klupice, staze), podloge kojima se kreću, društvene skupine koje uočavaju kako borave u javnom prostoru, arhitekturu, neformalne intervencije u prostoru (murali, graffiti, od stanara zasađeno raslinje, improvizirano nogometno igralište) te na tim primjerima upoznavali etnološke i kulturnoantropološke koncepte poput „alternativne urbanizacije“ (Rihtman-Auguštin 1988), „senzorne etnografije“ (Pink 2009), „autokulturne defamilijarizacije“ (Gulin Zrnić 2009) i „slušanja prostora“ (Šakaja 2018).
