U sklopu diskurzivnog programa „Foto utorak“ u Fotoklubu Split 28. veljače u 19:00 sati dr. sc. Ana Šverko održat će predavanje pod naslovom „Nenad Gattin i Dioklecijanova palača u Splitu: zašto i kako?“
Osobna ostavština Nenada Gattina (Trogir, 10. 8. 1930.–Zagreb, 19. 4. 1988.) pohranjena je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu od 2016. godine, a objedinjava zbirku (upisanu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 1991. godine) od oko 23.000 c/b fotografskih negativa, od kojih je oko 400 posvećenih Dioklecijanovoj palači, te fotoalbume, fascikle i registratore s autorskim tekstovima, fotografskim printevima, kontaktima i povećanjima nastalima u drugoj polovici 20. stoljeća. Predavanje se primarno temelji na istraživanju Gattinova fotoarhiva.
Dioklecijanova palača, Split, Nenad Gattin
Već je uz studij povijesti umjetnosti Gattin radio kao profesionalni fotograf Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a daljnje suradnje s najistaknutijim hrvatskim povjesničarima umjetnosti dodatno su formirale njegov znanstveno-umjetnički istraživački pristup bilježenju spomenika.
Nenad Gattin je 1960-ih godina snimio glavninu materijala za prvi sveobuhvatan fotografski prikaz arhitektonsko-urbanističkog kompleksa Dioklecijanove palače, objavljen u formi monografije (Jerko Marasović, Tomislav Marasović, fotograf Nenad Gattin, Zagreb, 1968.). Većina njegovih fotografija Palače nastala je nakon opsežnih arheoloških radova koji su se odvijali počevši od 1950ih godina, kada su mnogi dijelovi Dioklecijanove palače uglavnom dobili izgled koji i danas imaju.
U prvom dijelu izlaganja uspoređuje se izgled Dioklecijanove palače neposredno prije spomenutih istražnih radova s prikazima iz monografije, kako bi se ukazalo na dva veoma različita lica istog spomenika, proniknulo dublje u razloge zašto je Gattinov ‘potret’ Dioklecijanove palače bio značajan upravo u tom trenutku te kako je utjecao na njezinu daljnju globalnu percepciju.
Drugi dio izlaganja rasvjetljuje Gattinovu stvaralačku metodologiju. Iza njegova prikaza složenog prostora Dioklecijanove palače kriju se jasni postupci izvanredno obrazovanog i senzibilnog autora. Prikazuje se proces Gattinova kadriranja, a zatim i strukturiranja i odabira fotomaterijala, temeljen na povijesti slikovnog prikazivanja Dioklecijanove palače, prije svega iz perspektive umjetnika-putnika iz 18. stoljeća, o čemu svjedoče materijali iz njegove ostavštine.
