U Splitu je do 3. do 5. prosinca 2020. održana međunarodna konferencija Gledati prazninu, čekati – (Prazna mjesta i reprezentacija izloacije) (Watching, Waiting – Empty Spaces and the Representation of Isolation). Poziv za konferenciju objavljen je u vrijeme prvog lockdowna u proljeće 2020. Upravo stoga, organizatori su kao središnje pitanje postavili preispitivanje individualnog i kolektivnog sjećanja na vrijeme koje je bilo, na ono u kojemu se upravo nalazimo te promišljanje o tome kako će ova situacija utjecati na ono što nas očekuje: „Možda više nego ikada ranije, sadašnjost promatramo osvrćući se na prošlost u kojoj počiva zajednička budućnost”, zaključuje poziv. Potaknuti znanstvenim projektom Ekspozicija. Teme i aspekti hrvatske fotografije od 19. stoljeća do danas, stvaranje i gledanje slika (images) praznih ulica i trgova uzeto je kao polazna točka: „Mogu li nas vizualizacije praznih prostora usredotočiti na čekanje, možemo li se izmaći prekomjernoj konzumaciji (koja ionako na negativan način utječe na produktivnost)?”.
Izniman interes znanstvenika i umjetnika da probaju adresirati neku od točaka poziva rezultirao je interdisciplinarnim programom, i vjerujemo anticipirao konferencije koje će tek doći, kao i izložbe i istraživanja, a koje će biti objedinjene zajedničkom željom da ovo kolektivno iskustvo predoče u znanje i zalog za bolje sutra.
Iako je postajala jaka želje (i tokom ljeta je djelovalo kao mogućnost) da se konferencija održi uživo, naglo pogoršanje epidemiološke situacije ove jeseni rezultiralo je odlukom da se konferencija održi u online formatu, izuzev organizatora koji su se našli u Splitu – i pritom svjedočili poplavi u gradu, koja nas je sve još jednom podsjetila na trenutak u kojemu živimo i ekološki krah kojemu smo uzrok.
Prvi dan konferencije, podijeljen u dva bloka, bavio se posljedicama političko-ekonomskih odluka na prostor koje rezultiraju privremenim izostankom ljudi ili pak njihovim trajnim iseljavanjem i stvaranjem suvremenih ruina, kao i pitanjem stvaranja povijesno-političkih narativa koji oblikuju našu sadašnjost i budućnost, primarno se fokusirajući na prostorne implikacije i reprezentaciju u medijima kao i posljedičnu traumu. Od šest izlaganja prvoga dana, tri su bila prezentacije znanstvenika, a tri predstavljanja umjetnika i njihova rada, dok je sama konferencija otvorena nagrađivanim eksperimentalnim filmom Stuarta Moorea i Kayle Parker Father-land (2018.).
Prva sesija drugog dana je kroz tri prezentacije u fokus stavila pitanje praznine javnih prostora u mjestima gdje živimo, dok je sljedeća problematizirala pojam samoće i izolacije i ideju „ne-mjesta“ u mediju fotografije te donijela diskurs o praznom prostoru u arhitekturi. U posljednjoj sesiji drugog dana fokus je bio na fizičkoj dimenziji praznog prostora kroz primjere video radova; analogiji trenutnog općeg stanja praznine i izolacije s prizorima praznine u europskom slikarstvu devetnaestog stoljeća te u konačnici, važnosti vizualizacije kao kvalitativnog postupka, u kojoj se pritom ističe značaj i uloga novih medija.
Izlaganje Bec Rengel
Fotografija kao alat u razvoju medicine te prizori karantene u različitim povijesnim razdobljima otvorile su treći dan konferencije, dok je posljednja sesija konferencije kroz tri prezentacije raspravljala o vremenu i prostoru u primjerima fotografija etnografske tematike te mogućnosti u kojoj bi fotografije snimljene tijekom lockdowna u budućnosti mogle poprimiti novu, tj. drukčiju interpretaciju.
Bogatstvo tema, kao i različiti pristupi i polja izlagača koji su sudjelovali (od povjesničara umjetnosti i umjetnika, arhitekata, filozofa, do antropologa i medicinara) odražava u potpunosti intenciju projekta Ekspozicija, a to je da se pitanjima reprezentacije i slika pristupa imajući u vidu kompleksnost i slojevitost njihove primjene i značaja, te njihovu sveobuhvatnu prisutnost u našim životima. Zaključimo stoga riječima voditeljice projekta dr. sc. Sandre Križić Roban: „Usprkos bezbrojnim slikama koje svakodnevno pulsiraju na rubovima naših ekrana, fotografije koje smo počeli dijeliti i razmjenjivati u vrijeme pandemije i (u slučaju Zagreba) potresa međusobno su nas zbližile te pomogle da savladamo fizičku udaljenost, samoću i praznine…” Stoga je nužno o njima govoriti, gledati ih i učiti – o nama samima, o onome individualnome, ali još važnije o kolektivnom, o onome nam je svima zajedničko.
Iz izlaganja Isabelle Catucci
Lana Lovrenčić i Ante Orlović
Popis sudionika
- dan
Stuart Moore and Kayla Parker: Separation Anxiety: Filming the Nicosia Buffer Zone – with projection of the film, Father-land
Isabelle Catucci: A Land of Collective Solitude
Marina Milito and Maria Angélica da Silva: Visualizing Emptiness over Emptiness: Leaving Home in Pandemic Times (Maceió, Brazil)
Cristina Moraru: Empty Spaces, Illuminated Minds. Towards a Time Withdrawn from the Capital
Luca Nostri: Existential Topography: Photographs of Lugo During the Lockdown / 06-18 April 2020
Bec Rengel: The Empty Plinth and the Politics of Emptiness
- dan
Elke Katharina Wittich: Silent Ruins
Emily Burns: Emptying Paris: Edward Hopper in Paris, 1910 / 2020
Marija Barović: Ston’s Voids
Jessie Martin: Deconstructing Understandings of Emptiness: An Examination of Representations of Transitory Space and ‘Non-place’ in Photography
Ruth Baumeister: The Power of Emptiness
Dominik Lengyel and Catherine Toulouse: The Representation of Empty Spaces in Architecture
Asija Ismailovski: Empty Space as Artistic Strategy: Or on the Subtext of the Void in the Artworks by Igor Bošnjak
Marta Chiara Olimpia Nicosia: Species of Spaces, Species of Emptiness: Idleness and Boredom
Anči Leburić and Laura John: Visualization as a Qualitative Procedure in the Representation of the Meanings of What We Are Researching in Space
- dan
Martin Kuhar and Stella Fatović-Ferenčić: Empty Spaces in Photographs of Public Health Remnants in Dalmatia
Klaudija Sabo: Representations of Quarantine and Space in Visual Culture
Catlin Langford: Staging Isolation: Images of Seclusion and Separation
Tihana Rubić: Ethnographies of Waiting, Ethnographies of Emptiness: Time and Space Through Photography
Meg Wellington-Barratt: Hierarchy of History: Curation of Photography During the Covid-19 Lockdown Period
