Održana radionica posvećena medicinskoj fotografiji

Dana 13. 12. 2023. na Institutu za povijest umjetnosti dr. sc. Martin Kuhar, dr. med. održao je radionicu posvećenu medicinskoj fotografiji. Radionici je prisustvovalo 15-ak studenata, većinom studenti etnologije i kulturne antropologije te povijesti umjetnosti. Nakon uvodnog izlaganja voditelja radionice u kojemu se studente uvelo u kontekst analiziranih fotografija te ponudilo nekoliko ključeva za njihovo promatranje, studenti su podijeljeni u tri grupe prema tri tematska bloka. Prvi serijal fotografija uključivao je fotografije invalida koje je dao izraditi pionir hrvatske ortopedije Božidar Špišić u razdoblju od 1915. do 1917. godine. Na odabranim primjerima od sveukupno 102 fotografije objavljene u knjizi Kako pomažemo našim invalidima, koje prikazuju sve faze rehabilitacije ratnih vojnih invalida, prodiskutirala se reprezentacija invalidnosti, transformacija ozlijeđenog tijela te značaj rehabilitacije tijela za društvo u cjelini, osobito u kontekstu socijalno-medicinske ideologije toga vremena. Drugi serijal fotografija prikazivao je stambenu bijedu u Zagrebu, a nastao je 1924. godine pod vodstvom liječnika Vladimira Ćepulića, zapaženog borca protiv tuberkuloze. Fotografije prikazuju pacijente oboljele od tuberkuloze, interijere njihovih domova, među kojima se ističu tzv. vagonaški stanovi, te posjete medicinskih djelatnika. Na tim fotografijama propitala su se epistemološka shvaćanja tuberkuloze u međuratnom razdoblju, strategije reprezentacije bolesnika, važnost fizičkog okoliša te nadzor nad bolesnicima u svrhu medicinske kontrole populacije. Treći serijal uključivao je izabrane fotografije medicinske kazuistike iz Liječničkog vjesnika, službenog glasila Hrvatskoga liječničkog zbora, s naglaskom na prikaze ekstremnih patologija i na temporalnost fotografije te na korištenje fotografije kao strategije za afirmaciju medicinskih specijalnosti. U radionici naglasak, dakle, nije bio toliko na stereotipnom korištenju fotografije u medicini u svrhu analize bolešću zahvaćenih organa, nego na reprezentacijskoj i epistemološkoj moći medicinske fotografije, odnosno modalitetima prikaza ljudskog tijela, njegove svrhovitosti i dijakronijske promjene.